Aktualno


 Spremljajte nas na FB

  Društvo za osvoboditev živali in njihove pravice

Vegetarijanstvu če povečati šansu za dugoročan obstanak čovješanstva

U cijeloj povjesti čovječanstva bio je gotovo zanemarjiv broj poznatih državnika, koji su bili vegetarijanci i ozbiljno se zauzimali za prava životinja. Čak jih je i danas tek nekoliko. Slovenija je jedna od redkih zemalja, koja se može pohvaliti sa takvim političarom. Dajuči ovaj intervju, predsednjik poprvi je put uputio apel ljudima, da počnu razmišljati o nezamislivoj brutalnosti, koju čovjek ispoljava prema životinjama.



Zašto ste postali vegetarijancem i kakve promjene ste doživjeli s tom prehranom?
Postao sam vegetarijancem zato jer osjećam da je takva prehrana bolja, kvalitetnija. Meso jedemo napokon samo zbog stečenih navika i uzoraka ponašanja. Nekoliko godina sam bio vegetarijanac. U zadnje vrijeme postao sam vegan, što znači da više ne jedem ni mlijeko ni mliječne proizvode, niti jaja. Unatoč tome za visokovrijednu prehranu ostaje dovoljno veliki izbor različitih biljnih živežnih namirnica koje udovoljavaju svim zahtjevima. Za taj korak sam se odlučio po unutarnjim osječajima.
Neki suvremenici drže da je veganska prehrana vrlo jednolična. Međutim to nije istina. Ona može biti vrlo raznolika.

Da li je osnovni razlog za promjenu Vaših prehrambenih navika Vaša teška bolest prije nekoliko godina?
U to vrijeme dobio sam prve poticaje za to. Isprva preko medija o crvenom mesu, zatim i o bijelom, a onda o ribi i tako dalje.

Sada, nakon prelaska na bezmesnu prehranu, osjećate li se bolje nego prije?
Da, u cjelini osjećam se jako dobro. Kažu mi da imam čak previše energije …

Na Svjetski dan zaštite životinja, 4. listopada, pozvali ste na razgovor članove «Udruge za oslobođenje životinja i njihova prava». O čemu je bilo govora?
Članove te udruge primio sam prije svega zbog toga da zajedno s njima na Svjetski dan zaštite životinja pošaljemo poruku široj javnosti.
Mi smo ljudi često premalo svjesni kako se ponašamo prema životinjama, na kakav način postupamo s njima. I one su živa bića. Kao što sam već na početku spomenuo, mi ljudi u svojim postupcima prema životinjama ne razmišljajući preuzimamo određene uzorke ponašanja i premalo se propitujemo što izazivamo time. Ako si predočimo kako čovjek postupa prema životinjskom svijetu i kako djeluje na njega, moramo doći do zaključka da to uopšte nije covjek. Sjetimo se samo masovnog uzgoja životinja, gdje životinje moraju živjeti u najnedostojnijim, neizrecivim uvjetima, i sjetimo se masovnih klanja. Ili predočimo si na kakav se način životinje transportiraju u teretnim vozilima, često bez vode i sl. To je krajnje okrutno ponašanje prema životinjama. Ali ljudi koji to čine, nisu zbog toga bezuvjetno loši – oni samo ne razmišljaju o tome. Kada konačni proizvod dođe na stol, čovjek jednostavno nije svjestan od čega je, a kamoli što se prije toga odigralo.

Jeste li se dakle iz etičkih razloga odlučili za vegetarijansku prehranu?
Etički razlog je dakako igrao ulogu, ali s druge strane i činjenica da čovjeku uopće nije potrebna mesna hrana. To su samo stečene navike, osječaji. Naravno da je stvarno teško preko noći prekinuti sa svime – ali korak po korak, to je moguće. Tako sam postupio i ja sam.

U medijima ste se izjasnili protiv subvencioniranja masovnog uzgoja. Zbog čega ste se odlučili za taj korak?
Izgleda mi stvarno besmisleno da glavna težnja Europske zajednice mora biti upravo stopostotno subvencioniranje poljoprivrednih proizvoda, prije svega proizvoda životinjskoga podrijetla. Činjenica da Europska zajednica subvencionira masovni uzgoj goveda i peradi, s etičkog stajališta je najviše dvojbena. Ali ne samo s etičkog, već i prehrambenog stajališta. Na to nas podsjeća već sama priroda: bilo preko BSE, bilo u zadnje vrijeme preko svinjske kuge ili preko virusa ptičje gripe. Jednostavno se vidi da nešto nije u redu, da se odigrava nešto nasuprot prirodnih ciklusa, i to je upozorenje ljudima.

Vegetarijanski proizvodi u prodavaonicama su skuplji od mesnih proizvoda. Time se baš ljudi ne potiču kupovati zdraviju hranu. Smatrate li da bi više ljudi prestalo jesti meso, kad bi vegetarijanska hrana bila jeftinija?
Vjerojatno je i to jedan razlog, premda mislim da je odlučujuće stajalište prije svega osvješćivanje čovjeka. Prije svega to je pitanje svijesti ljudi – da budemo dakle uopće svjesni toga što se događa i u čemu sudjelujemo. Mislim da je to ključno pitanje.
Naravno, zbog toga će se promijeniti i politika: npr. agrarna politika, politika subvencioniranja i političkih ciljeva. Zbog čega ne bismo velika sredstva umjesto u mesnu industriju usmjerili radije npr. u ekološku proizvodnju raznih biljnih živežnih namirnica kao žitarice, mahunarke, voće i njihove proizvode, koji nastaju na temelju ovih? To bi bilo mnogo obzirnije prema prirodi, jer ekološka proizvodnja znači da se ne upotrebljavaju kemijska gnojiva i razni dodatci. Na taj način ne onečišćujemo okolinu i istovremeno hrana više ne sadrži te kemijske dodatke. Sada, skupa s hranom, pojedemo svu tu kemiju, koja je stetna, koja nije zdrava. Međutim iza toga su interesi proizvođača, velikih lobija s golemim profitima, koji stoje iza tog konglomerata prehrambene i mesne industrije, što ga sada imamo.
Ali mislim da osvješćivanje ljudi već napreduje, kod nas, a i drugdje u Europskoj zajednici. Ljudi pojačano traže zdrave proizvode. Smatram da se oni sve više okreću prirodi i isto tako postaju senzibilniji što se tiče životinja i hrane životinjskog podrijetla.

Biste li zbog svojih iskustava ljudima preporučili da se hrane vegetarijanski?
Ako to preporučam sebi, tada ne vidim razloga da to ne preporučim i drugim ljudima. Ne mogu se potužiti, kao što sam rekao, imam više nego dovoljno energije. Osim toga mogu biti živi primjer da je moguće preživljavanje bez zivotinjske hrane i bez svih proizvoda životinjskog podrijetla.

Kakav je Vaš stav o tome da moramo svi jednako plaćati zdravstveno osiguranje? Poznato je da su vegetarijanci zdraviji i stoga koriste manje medicinske usluge.
To je širi problem. Cjelovit koncept mogao bi izgledati drugačije.
Mislim da je bitno to, da u zdravstvenom sustavu mora postojati određena mjera solidarnosti, tako da oni koji su zdravi pomažu onima koji su manje zdravi. Istina je međutim da bi svaki čovjek trebao biti sam odgovoran za svoje zdravlje. Kada bismo uzimali manje štetnu, manje nezdravu hranu, time bismo bitno rasteretili bolesničke blagajne koje su pod sve većim pritiskom. Naravno, nije svima u interesu da se to dogodi. Što bi onda bilo s farmaceutskom industrijom, s velikim multinacionalnim koncernima koji zarađuju na tome što su ljudi bolesni, i s tom ciljanom grupom postižu milijardske dobiti?

Kakav je Vaš stav prema lovu?
Lov u smislu ubijanja životinja kao sport sigurno nije etička stvar. Međutim ako se misli na dio lovačke djelatnosti koji obuhvaća održavanje prirode, okoline i pomoć životinjama – npr. zimi da se lakše mogu prehraniti – taj dio je posve koristan. Međutim lov koji je sam sebi svrha kao neka vrste razonode pogodne za odmor i užitak u ubijanju životinje, izgleda mi potpuno neetičnim.

Kakav je vaš odnos prema pokusima na životinjama?
To je poznata dilema koja je upravo u zadnje vrijeme bila aktualna, također u Europi, u Velikoj Britaniji. Naravno moramo se pitati, bi li nam se dopalo da sami budemo predmet pokusa. Moj otac je za vrijeme drugoga svjetskog rata bio zatvoren u koncentracijskom logoru Dachau, i na njemu i tisućama drugih Nijemci su vršili razne medicinske pokuse. To mu se uopće nije svidjelo. Premda se danas može reći da pokusima na životinjama ubrzavamo razvoj znanosti, uvjeren sam da bismo u većini slučajeva mogli koristiti alternativne metode bez pokusa na životinjama.

Gdje po vašem mišljenju leže korijeni brutalnog ponašanja prema životinjama?
U niskom stupnju osviještenosti ljudi.

A povijesno gledano?
Povijesno to teško mogu točno svrstati. I u ovom se slučaju načelno radi o poštovanju života kao život.
Životinje su bića s osjećajima. Svatko tko doma ima životinju, zna da životinje nisu bez osjećaja. Religije često govore o poštovanju života, ali pritom to povezuju samo s čovjekom, čak i to ne uvijek. Sjetimo se samo kako je u srednjem vijeku katolička crkva dugo vremena objavljivala da Indijanci, koje su tada porobljivali Španjolci i Portugalci, nemaju dušu. Ukratko to je značilo da ih nije potrebno tretirati kao živa bića s osjećajima. Onda su se u određenom trenutku obratili i rekli da crnci nemaju dušu. Uslijedilo je nekoliko stotina godina porobljavanja crnaca. Sve to s blagoslovom crkve. Danas to više nitko ne prihvaća, niti jedno niti drugo. Po tome vidimo da se svijest ljudi mijenja, bez obzira na to što u određenom razdoblju norme ili institucije tvrde drugačije.

Uskoro će Božić. Za milijune ljudi to je vrijeme radosti, mira i tišine. Za milijune životinja međutim to je vrijeme strašne patnje kod klanja, kako bi se postavljeni stolovi mogli opremiti s komadima leševa. I to za proslavu rođenja jednoga miroljubivoga ?ali jednog miroljubivog čovjeka koji je volio životinje, koji ih je štitio i nije ubijao. Što mislite o tome?
Vjerojatno bi se Isus okretao u grobu kad bi znao da se u njegovo ime vrši masovno ubojstvo životinja. Poruka Isusa iz Nazareta zasnovana je na apsolutnom poštovanju života i teško je zamisliti da bi Isus prihvatio da se njemu u čast žrtvuju milijuni živih bića.

Da li ste svjesni da su vegetarijanci, dakle i Vi, prokleti od crkve i da je crkva za njih predvidjela vječno prokletstvo?
Doista je dobro da oni koji tako govore ne odlučuju o tome tko stvarno ide u pakao.

Svi međunarodni političari u svojim govorima stalno naglašavaju svoje zalaganje za svjetski mir. Smatrate li da je mir povezan i s našim odnosom prema životinjama i s miroljubivom prehranom bez krvi? Ili kao što je Tolstoj to izrazio: «Sve dok postoje klaonice, postojat će i ratni pokolji.»
Kada je čovjekova svijest dovoljno visoko razvijena, tada on više neće ubijati životinje niti s njima okrutno postupati. Od takvog čovjeka se teško može očekivati da će poći u rat i ubijati ljude kako bi postigao neku korist. Kod ljudi koji ne ubijaju i ne jedu životinje, postoji mnogo više mogućnosti da pronađu put do života u miru i zajedništvu. To je sve povezano jedno s drugim preko stupnja svijesti. Kada je stupanj svijesti dovoljno visok, tada dolazi i jedno i drugo. Stoga je ključno pitanje osviještenost ljudi.

Kakav je stav međunarodnih političara o tom pitanju?
Međunarodni političari nisu ni manje ni više osviješteni od ostalih ljudi. Uočavam čak da je stupanj osviještenosti prosječnih građana čak viši nego njihov. Uzmimo na primjer mnoge nevladine organizacije u Europi – one se bave stvarima koje za političare još nisu prioritetne, bilo da je to npr. odnos prema životinjama, zaštita okoline ili recimo borba protiv promjene klime. Cijeli taj pritisak za promjenu dolazi iz civilnog društva. Politika obično reagira tek onda kad jedna kritična masa ljudi prihvati određenu ideju, zato jer mnogi ljudi očekuju i zahtijevaju promjene. Nažalost političari nisu oni koji osvještavaju druge, već više kaskaju za općenitim stanjem svijesti ljudi. Kada ustanove da neće biti izabrani na sljedećim izborima, tada se prilagođuju i mijenjaju svoje prioritete u onom pravcu koji je važan građanima.

Tolstoj je samo jedan od «velikih duhova» čovječanstva koji su se javno izjasnili za vegetarijanstvo. Dopustite mi da nabrojim još neke: Leonardo da Vinci, Nikola Tesla, Alcbert Einstein, Mahatma Gandhi … Ovim ljudima čovječanstvo priznaje njihova velika djela, njihova dostignuća, citira ih i ističe njihovu genijalnost. Što mislite, zašto je čovječanstvo gluho za stavove spomenutih osoba koje se odnose na životinje i vegetarijanstvo? Primjer za to je jedna jezgrovita, anticipirajuća izjava Alberta Einsteina: «Ništa neće povećati šanse za preživljavanje čovječanstva na Zemlji kao korak prema vegetarijanskoj prehrani.» Kako komentirate ovu misao genijalnog fizičara?
Šanse za dugoročno preživljavanje čovječanstva bi se povečale. Sve je uzajamno povezano. Visokovrijednija hrana je na određen način povezana s višim stupnjem svijesti. Taj se proces odvija usporedo: Ako nam uspije jedno, moći ćemo učiniti i drugo.
Međutim, teško se može očekivati da će manje osviješteni ljudi koji okrutno postupaju sa životinjama, prestati s ratovima, s iskorištavanjem drugih, da će nešto učiniti protiv siromaštva u svijetu itd. Ukratko: Sve dok je razina svijesti niska, sve će negativno što postoji suprotnosti, koje su prisutne u čovječanstvu, postojati i dalje i povećavati se do te mjere da će uništiti čovječanstvo.

Jesu li ljudi koji kažu da vole životinje, ali uživaju meso, stvarno prijatelji životinja?
Znate, mislim da ti ljudi vole životinje, svoje domaće ljubimce, ali na neki način automatski jedu meso drugih životinja. Kada bismo im u kuhinju doveli kravu i rekli da će ta krava biti ubijena kako bi im se mogao napraviti odrezak, vjerojatno bi nešto više razmišljali. Meso se u prehrambenoj industriji obradi do te mjere bezoblično da ljudi misle da je odrezak baš odrezak, a ne dio živog bića.

Neke dame zimi nose krzno životinja. Kakvo je vaše stajalište prema tom dijelu modne industrije?
Ovo pitanje se opet odnosi na osviještenost ljudi. Ljudi često automatski, bez razmišljanja, preuzimaju određene uzorke ponašanja i navika. Tek kad počnu razmišljati o tome, mogu promijeniti svoj stav. Tada će postati pažljivi i svjesni što kupuju.

Odakle ljudima uopće pravo da ubijaju? Odakle im sloboda da muče životinje – ali da istovremeno za sebe traže mir i sva prava? Je li to dozvoljeno u nekom članku Ustava?
Izričito nije dozvoljeno, ali će vam odvjetnici i ustavni sudci reći da nije ni zabranjeno, odnosno da se polazi od toga da je to dozvoljeno.

Iz neslužbenih izvora saznao sam da je i Vaš pas Brodi vegetarijanac. Je li to točno?
Dobro ste informirani. Najbolje je da mu to pitanje postavite sami. On mi nije dao punomoć da govorim u njegovo ime. (smjeh)

Izvor: Magazin Osvoboditev živali, januar 2006
S tem ne izgubite ničesar, saj sicer ta denar ostane državi
Prispevajte sredstva in pomagajte živalim
Včlanite se v društvo in pomagajte živalim
Naročite se na brezplačne
e-novice društva!

Odjava